| IN MEMORIAM |
|
|
|
|
Kao jučer da smo se zabavljali, a prošlo je vremena od druženja u kvartu Život nije kao sto se čini, ni riječi ne mogu opisati koliko nam značiš, Iako te više nema još uvijek smo tim, jer kroz tvoju obitelj ispunit ćemo ti san. U budućnosti, jedva čekamo da te vidimo, da nam otvoriš neka nova vrata. Sjetimo se često dana kad nam je otišao prijatelj, pokušavamo zaboraviti, ali osjećaji su tu, Teško ih je zadržati, a bol koju osjećamo neopisiva je. Dali bih sve da te osjetimo blizu, ali znamo da živiš svoj život, negdje gore! Nedostaješ nam u svakom koraku, svakom pokretu i svakoj molitvi, I misleći na dan kad si otišao, na život što je nestao i veze među nama – nedostaješ nam. Nedostaješ nam jako, teško je bez tebe, no znamo da nam se smiješiš, gledajući kako molimo svaki dan molimo – da se opet sretnemo! U srcu svome čuvamo te prijatelju, sjećanja nam daju snagu za dalje, jer snaga nam treba za ovu vjeru. Misli ne možemo ni odrediti, jedina nam je želja da vrijeme možemo promijeniti! Kao jučer da smo se skupa zabavljali – još ne možemo vjerovati da te nema sve bi dali te osjetimo blizu, ali znamo da živiš svoj život tamo gore! Neka nami netko kaže zašto je ovako, ali jednog jutra, znamo, vidjet ćemo tvoje lice, Jer svakim danom što prolazi, bliži si nam – i znaj, nedostaješ nam!
Pogledajte:
|




















